Osluskivanje sanjarija

Van-Beogradjanka

— Autor sunsicha @ 01:05

Van-Beogradjanka - specificno stanje u koje zapada ziteljka Beograda, glavnog grada Republike Srbije, koja je, iz nekog (najcesce samo njoj poznatog) razloga u nekom (najcesce vremenski nedefinisanom) trenutku pocela da se (delimicno ili potpuno) oseca kao stranac u Beogradu. Dijagnoza se uspostavlja dugotrajnim (meri se satima, ponekad danima i nedeljama) preispitivanjem sopstvenog zivota (ili - u najcescem slucaju - dela zivota). Stanje je moguce prevazici jedino promenom nacina zivljenja (i, u nekim slucajevima, misljenja), a pitanje je koliko su van-Beogradjanke motivisane da isto sprovedu u delo.

definicija by Sunsicha

 

Simptomi (verovatno ne svi... ali vecina... ili makar svi kojih sam mogla da se setim):

- Kad shvatis da zivis van prostora i vremena svog grada

- Kad pred izlazak iz kuce padas u iskusenje da poneses jaknu, jer ce mozda padati kisa - a napolju je milion stepeni

- Kad se nadjes u drustvu devojaka u kratkim letnjim haljinicama i sandalicama, a ti na sebi imas deblje farmerke i starke

- Kad te gosce iz Splita informisu o dobrom provodu/koncertima/svirkama, a ti shvatas da u poslednjih mesec dana nisi cestito izasla (u Beogradu) - kafici/setnje/kucne zurke se ne racunaju!

- Kad ljudi pricaju o EXIT-u?! (ok, makar znam da se to cudo jos uvek ne odrzava u Beogradu)

- Kad svaki put kad se vratis kuci otkrijes novo-izniklu zgradu

- Kad se svaki put kad se vratis kuci osecas kao da si 'pala s Marsa'

- Kad dogadjaji koje si propustila drasticno dobijaju na kvantitetu

- Kad se vracas kuci poslednjim dnevnim busom i isti rikne dok se ori Severinin 'Gas Gas', a ti se obradujes

- Kad ne shvatas da je stiglo leto dok ne osetis vrelinu beogradskog asfalta i dok te ne napadne roj komaraca

- Kad sanjas o setnji Knez Mihailovom po letnjem pljusku... i znas da ti se san verovatno nece ostvariti ove godine

- Kad zudis da makar jedan dan posvetis potpunom lencarenju, da se izlezavas, gledas filmove i citas knjige

- Kad pravo sa puta nastavljas da jurcas, dok te neraspakovani kofer i krevet cekaju... par dana

- Kad ljudi pricaju o letovanju - opet shvatas da je leto stiglo

- Kad ti se sestra zali da mnogo putujes i zajedno konstatujete da se necete videti vise od mesec dana - a i kad se vidite necete biti kod kuce

- Kad se ne vidis sa najboljom drugaricom po mesec dana, a izmedju dva telefonska razgovora ona polozi pet ispita

- Kad se pojedes ziva zato sto ponovo propustas neki filmski festival/koncert, jer nisi u Beogradu

- Kad prestanes da kupujes Yellow Cab, jer ne zelis da se nerviras zato sto propustas sve te silne dogadjaje u gradu

- Kad siri krug bliskih ljudi mora da se uloguje na fejs da bi te video - makar na slici

- Kad pitanje 'Opet ides negde?' postane besmisleno

- Kad pocnes da mislis o naredna dva putovanja dok se jos nisi vratila sa prvog

- Kad ne mozes da postignes da se vidis sa svima, a onda nekako uspes da izmedju dva putovanja odes na dva parastosa

- Kad propustis tuce rodjendana/porodicnih svecanosti/bitnih trenutaka... i malo jace se udaris kad 'padnes s Marsa' sledeci put

- Kad imas interne fazone sa ljudima koji nisu iz Beograda, a nisi upucena u najnovije interne fazone svog beogradskog drustva

- Kad do kraja godine imas isplanirana makar jos 3-4 putovanja

- Kad izvadis pasos u roku od 2 dana, jer ti je hitno potreban

- Kad ti rubrika 'Vize u prethodne 3 godine' u formularu za dobijanje vize postane pretesna

- Kad ti 10-dnevno cekanje vize deluje predugo

- Kad ti iskrsne neplanirano putovanje a ti se ne iznenadis

- Kad pocnes da se spremas za putovanje dan pred put

- Kad se vise ne uzbudjujes zato sto 'menjas sredinu'

- Kad, da citiram jednu dragu osobu, utisci sa prethodnog putovanja ne stignu da 'devalviraju od silne price i prepricavanja', jer ih vec zamenjuju novi

- Kad, pomalo mahnito, krenes da peres svaku stvar koju obuces cim je skines, ne bi li uvek bila spremna za pakovanje (ok, ovo vec pomalo pocinje i mene da plasi)

- Kad proces pakovanja obavljas mehanicki i sve ti se redje desava da nesto zaboravis

- Kad cetkicu za zube koju nosis na put pocnes da menjas cesce nego cetkicu za zube koja ti stoji kod kuce

- Kad se tvoji maltene vise i ne pozdravljaju sa tobom kad kreces na put

- Kad shvatis da si u proteklih godinu i po dana bila van Beograda 15 puta (bukvalno) i sumnjas u sopstvenu racunicu

- Kad pocnes da se osecas kao da putujes iz sna u san umesto iz mesta u mesto i nazad u Beograd i kad vise nisi siguran da li je san odlazak u neke nove krajeve ili povratak kuci


Osmeh

— Autor sunsicha @ 11:08
Juce sam na autobuskoj stanici upoznala jedno Cigance. Ne znam ni kako se zove, ali mi je susret sa njim osuncao dan. Krenuo na Adu, ceka trolu od koje, po ovakvoj beogradskoj vrelini, i najuporniji odustaju. Desetak minuta pricao je maltene bez prestanka i na kraju dosao do zakljucka da ja, sa svojih 25 godina, nisam porasla vise zahvaljujuci cigaretama. Naravno, zanemaricemo cinjenicu da sam ja pocela da pusim sa 19 godina. Prica, ipak, nije sprecila njega da pusi, mada je sa ponosom pokusao da me utesi rekavsi da je to njegova prva cigareta tog dana. Usla sam u autobus nasmejana i nastavila da se smesim, u inat svim onim namrgodjenim ljudima, koji nisu imali cast da ih isprati siroki topli deciji osmeh.

Prezivela

— Autor sunsicha @ 18:54
Glavobolja od vina, a nigde aspirina... pre ce biti od muzike sa sinocnje zurke. Na putu od zabe do ajkule preziveti svakojake turbo folk kreacije i evrovizijske hitice na 300 stepeni omogucila mi je povelika flasica vina i sacica istomisljenika. Tajci je dvaput obnovila ludovanje iz 90-te, uz dve kafane na Balkanu, a ja sam se zabrinula kad sam se obradovala Kikiju Lesandricu. Ceca i Karleusa su i u ovoj corbi bile mirodjija, vesto pracene Lepom Brenom, a ja nisam dobila moju Hanku Paldum. Otkrila sam da je bajadera definitivno vise na ceni od ledene kocke - posto ova druga ocigledno jos nije dobila svoju pesmicu i da Kosovo prednjaci u odnosu na ostatak Srbije kad su u pitanju pozivi na radionice vezane za medijsko opismenjavanje mladih (to je ipak bilo mnogo manje iznenadjenje za moje nastradale slusne kanale). Posle Mire Skoric 'manjina' je 'otkacila', a kolicina alkohola u mojoj krvi je odlucila da je mozda ipak bolje da im se prikljucim. Na polasku pratilo nas je Bijelo Dugme i pijane ulice, ali sam ja na kraju ipak bezbedno stigla kuci i bezbrizno utonula u san o sanjalici koja umislja da se bavi alternativnom medicinom i svakojakim vradzbinama. Prezivljena jos jedna turbo noc.

Zivotinjsko carstvo u mojoj basti

— Autor sunsicha @ 10:48

Kad dodju topliji dani i ja provirim iz svoje ususkane jazbine jutarnja rutina dobija neku posebnu draz. Kafa i cigareta u skromnom dvoristu u sirem centru Beograda, tako blizu, a tako daleko od gradskog ludila. Moji lenji psi uopste ne obracaju paznju na mene. Nadam se da je to samo znak da je i meni mesto tu, u njihovom carstvu. Stariji, muzjak, konstantno u procesu linjanja tokom leta, izlezava se u hladu, dok damica elegantno lezi na krovu kucice (uvek smo sumnjali da je u srodstvu sa Snupijem) i, nasmejana, upija zrake sunca. Otpalo krzno, u busenovima, leluja na povetarcu i tek ga poneki smeli vrabac obazrivo skupi, gradjevinski materijal za novo gnezdo. Malo dalje imamo skup vrapcica, valjda rodjaka onog poznatog Srbe, maskote ljubljene nam Univerzijade. Iako im uvek ostavimo posebnu posudu sa vodom oni uporno zacikavaju nas zaljubljeni cetvoronogi par - lopuze male uvek kradu od njih.

Idilicni svet moje baste zivi za sebe, ali pristaje da sa mnom podeli taj trenutak bezbriznog spokoja.


Pile sa sto nogu

— Autor sunsicha @ 16:26

- Osluskujem beogradsku kisu... kamen, asfalt, lim, lisce, potmuli saobracaj... cine simfoniju mirisa i zvuka. Dozvoljavam sebi jedan dubok udah i ne usudjujem se da progovorim.

- Taksista me u sitne sate uvodi u filozofsko-teoloske rasprave o svemiru i (ne)prolaznosti zivota.

- Sedamnaestogodisnji momak deli svoje snove (vidi naslov) sa grupicom drugara. Sto bataka vs dobar humor - pitanje je sad!

- Mozda ili valjda? Odlucite sami.

- Carobna ornamentika naizgled potpuno irelevantnih stvarcica doprinosi bogatstvu jednostavnosti celine. Srecan je onaj koji zapaza!

 


Nadahnuta...

— Autor sunsicha @ 15:39

Uvukla se pod kozu... ta potreba da pisem. Iznenada. Moje nadahnuce, tamo negde, daleko, ali tako prisutno. Dise, zivi u meni.

Hvala ti.

A blog i ja... Bas da vidimo kako ce i to cudo izgledati.


Powered by blog.rs